Klasični jezici
latinski i grčki
Zašto učiti klasične jezike?!
Latinski i grčki jezik često nazivaju “mrtvim jezicima”. To nas tjera da se zapitamo: Čemu učiti neki jezik kojim više nitko ne govori? Zapitajmo se samo koliko puta dnevno izgovorimo neke od ovih riječi: advokat, doktor, literatura, kompjutor, energija, terapija, kritika, koje su kako latinskoga, tako i grčkoga porijekla. Premda su oni u govornom smislu mrtvi, žive na drugačiji način u gotovo svim europskim jezicima već 4 tisuće godina.
Ali ne radi se samo o riječima i jeziku. Naslijedili smo i mnoge znanstvene spoznaje ( npr. u matematici, geografiji, povijesti ), arhitekturu i likovnu umjetnost, što se može vidjeti i na ovim “sličicama “. Ne kaže se uzalud da je Grčka ” kolijevka europske civilizacije “, a koju su Rimljani prenijeli u svojim osvajačkim pohodima ( v idi npr. crtić o Asteriksu i Obeliksu “Cezar protiv Gala”).
Krenimo na put po Hrvatskoj i naići ćemo na mnogobrojne građevine i spomenike koje smo baštinili od starih Grka i Rimljana. Dovoljno je spomenuti dvije najveće: amfiteatar u Puli i Dioklecijanova palača u Splitu. Po tome vidimo da su nam ostavili kvalitetne temelje, a na nama je da sagradimo nove zidine od znanja.
Da se u našoj školi, učeći klasične jezike, stječu važna znanja kao temelj za budućnost, dokazuju i do sada postignuti rezultati. Naši učenici svake godine sudjeluju na Državnom natjecanju iz klasičnih jezika i osvajaju vodeća mjesta.
Budite i Vi među njima!
Tanja Bakran Lesar, prof.
Latinski jezik
Učenje latinskog jezika pripada u izborni program u osnovnim školama u RH i uvijek je povezano s učenjem grčkog jezika. Latinski jezik uči se od petog do osmog razreda, dok se grčki jezik uči samo u sedmom i osmom razredu. Učenici se u petom razredu odlučuju za klasični program koji uključuje oba klasična jezika, no kad se odluče postaje im obvezan do kraja osnovne škole.
Posebnost je latinskog jezika da omogućuje uvid u cjelinu indoeuropskih jezika te daje temelje za bolje poznavanje i razumijevanje modernih jezika. Latinski jezik je sredstvo koje nam prenosi obavijesti o temeljnim vrijednostima zapadno europske civilizacije, jer društveno-humanističke i prirodoslovne znanosti imaju svoje podrijetlo u dostignućima antičke civilizacije.
Cilj je nastave latinskog jezika osposobiti učenika da: spozna i razumije jezičnu strukturu latinskog jezika, razumije latinske tekstove i može ih prevesti na hrvatski jezik, spozna civilizacijsko okruženje u kojem se latinski jezik razvijao, umjereno prevodi s hrvatskoga na latinski, već od 6. razreda, a poslije sve više, umjereno koristi razgovorni latinski jezik, postane osjetljiv i da polako spoznaje estetsku razinu latinskih tekstova u njihovoj usporedbi s hrvatskima, osobito u stihovima.
Nastava latinskog jezika: obrazuje jezične i misaone sposobnosti i razvija sposobnost izražavanja i tumačenja, otvara pristup važnim područjima duhovnog i društvenog svijeta, budi povijesnu svijest i olakšava snalaženje u suvremenosti, razvija samostalno i stvaralačko mišljenje i tako omogućuje doprinos razvoja čovjeku usađenih moći, daje učeniku uvid u rimsku kulturu i njezin doprinos oblikovanju Europe i to na zaokruženom i vremenski udaljenome modelu koji mu je dostupan u obliku tekstova, kroz tekstove učeniku predstavlja kako se pojedina kultura iskazuje u samoprikazivanju, kako se oblikuje razlikujući se u sjedinjenju s jednom stranom kulturom – helenističkom Grčkom, kako stvara i razvija osebujnu socijalnu strukturu i kako dalje prenosi bitne vlastite elemente, dovodi do spoznaje o isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom, potiče prihvaćanje humanističkih vrijednosti, budi svijest o poštovanju drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija i poštovanje prema vlastitim korijenima, razvija sposobnost kritičke prosudbe.
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama, nego oni čine jedinstven korpus znanja iz tog područja koje učenik tijekom četiri godine učenja latinskog jezika mora usvojiti. Izbor tema iz kulture, povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koji pojedini učitelj koristi, a učitelj je slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih smjernica za sve četiri godine učenja latinskog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovoga plana i programa. U ovom dijelu postoji korelacija s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost). U drugom polugodištu osmog razreda učenici se upoznaju s tekstovima klasika koji nisu priređeni nego samo opremljeni komentarom. Uz te se autore i njihova djela vežu kulturni, povijesni i civilizacijski sadržaji koji se obrađuju. Oni djelomično zavise od učiteljevog izbora tekstova zadanih autora.
Grčki jezik
Specifičnost je grčkog jezika da se zapisuje vlastitim pismom – alfabetom – te da omogućuje uvid u cjelinu indoeuropskih jezika i daje temelje za bolje poznavanje i razumijevanje modernih jezika. Grčki jezik je medij koji nam prenosi obavijesti o temeljnim vrijednostima zapadno europske civilizacije, jer društveno-humanističke i prirodoslovne znanosti imaju svoje podrijetlo u dostignućima antičke civilizacije.
Cilj je nastave grčkog jezika osposobiti učenika da: spozna i razumije jezičnu strukturu grčkog jezika, razumije grčke tekstove i može ih prevesti na hrvatski jezik, spozna civilizacijsko okruženje u kojem se grčki jezik razvijao, prevodi s hrvatskog na grčki.
Nastava grčkog jezika: obrazuje jezične i misaone sposobnosti i razvija sposobnost izražavanja i interpretiranja, otvara pristup važnim sferama duhovnog i društvenog svijeta, budi povijesnu svijest i olakšava snalaženje u suvremenosti, razvija samostalno i stvaralačko mišljenje i tako omogućuje doprinos razvoja čovjeku usađenih moći, daje učeniku uvid u grčku kulturu i njezin doprinos oblikovanju Europe i to na zaokruženom i vremenski udaljenome modelu koji mu je dostupan u obliku tekstova, kroz tekstove učeniku prezentira kako se pojedina kultura iskazuje u samoprikazivanju, kako se oblikuje diferencirajući se kroz integraciju s jednom stranom kulturom – rimskom, kako stvara i razvija osebujnu socijalnu strukturu i kako dalje prenosi bitne vlastite elemente, dovodi do spoznaje o isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom, potiče prihvaćanje humanističkih vrijednosti, budi svijest o poštovanju drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija i poštovanje prema vlastitim korijenima, razvija sposobnost kritičke prosudbe
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim nastavnim cjelinama i temama. Izbor tema iz kulture povijesti i civilizacije djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koje pojedini učitelj koristi, te je slobodan promijeniti i dopuniti taj izbor. U ovom dijelu postoji suodnos s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski jezik (književnost), geografija, matematika, fizika.